Pregledavala sam stare postove s nostalgijom - čini se kao da sam prije godinu dana živjela puno uzbudljiviji život. Lani sam svakodnevno plivala, osjećala se fit i poletno, puno sam radila (godišnji sam čuvala za rujan), sanjarila o vjenčanju, obilazila šibenske otoke, svakoga dana bezbrižno uživala u zalascima sunca. Ovih dana sam na porodiljnom, profesionalno sam u stanju zvanom "mozak na paši", neprestano u glavi radim popise (popis stvari za stan, popis stvari za bebu, popis stvari za rodilište), a glavna su mi preokupacija flašice, izdajalice, tetra pelene i body benkice! Hvala Bogu, prošlu sam godinu posvetila sebi, uživala sam u životu u dvoje, puno čitala, nauživala se sunca i nisam ni sanjala da ću se uskoro preseliti u Osijek, u kojem ću, ako je po svemu suditi, i pustiti svoje korijenje. Stoga, čini mi se da je savršeno vrijeme za popise i strahovanja - ipak nas čeka pustolovina života!
U 26. sam tjednu trudnoće i uskoro ću započeti posljednje tromjesečje (ako vam još uvijek nije jasno kako se računaju tjedni i mjeseci u trudnoći - bacite oko na
link)! Na ulici mi nepoznate gospođe upućuju razdragane poglede, znate, one mislim-da-sam-vidjela-jednoroga poglede, a poznanici mi pipkaju trbuh i govore da sam slatka, što će reći - debela. Da, drage buduće mame, drugo tromjesečje bit će popraćeno vašim živciranjem oko gomilanja kilograma i dobronamjernim savjetima tipa"Nemoj se opterećivati kilama, sve smo mi drugačije!". Eh, takve će vam savjete najčešće dijeliti kilama neopterećene mame koje su se u trudnoći udebljale 2,5 kilograma. Istina jest da se liječnici drže pravila da bi žene prosječne tjelesne težine trebale dobiti 8 do 15 kilograma u trudnoći, pothranjene žene mogu dobiti od 13 do 18 kilograma, dok bi žene s prevelikom tjelesnom težinom trebale dobiti od 5 do maksimalno 10 kilograma. Sve te brojke čine se zastrašujuće, i vjerujem da nema trudnice koja se neće zapitati kako će uspjeti skinuti sve te brojke sa svojih leđa, guze i drugih područja, ali valja imati na umu da navedena težina ne predstavlja masne naslage, nego otpada na posteljicu i plodnu vodu, maternicu, teže dojke, povećani volumen krvi - sve što je nužno da bi bebica rasla - i samu bebicu. Dakle, dokle god vam je tlak u redu, a i nalazi krvi su u granicama normale, razloga za brigu, drage big mame, nemate! Papajte zdravo i raznovrsno i uživajte jer zaista je žalosno pratiti forume na kojima se novopečene majke drugi dan nakon poroda informiraju koja dijeta bi im najviše odgovarala s obzirom da doje - takav poremećaj ozbiljan je problem, a zove se pregoreksija.
![]()
Kako se drugo tromjesečje bude približavalo, dolazit ćete u napast da pokupujete hrpu baby odjećice - osim ako ste, kao ja, u nekoj fazi preseljenja, tj. trenutno boravite u stanu u kojem nema mjesta za sve te baby kerefeke. Za bebu još uvijek nemamo ništa osim popisa stvari - koliko novorođenče treba benkica, koliko bodija, koliko gegica, koliko pidžamica, ručnika, tetra pelena, švedskih pelena, koje sve potrepštine treba za higijenu... Ako su vam svi ovi pojmovi nepoznati, ne brinite, još nedavno bili su i meni. Nekoliko prijateljica ranije je rodilo, ali nisam nikada ispitivala sva ta, za buduće mame ključna, pitanja - nisam imala pojma što nove mame muči, koliko su se morale informirati o svemu, koliko se pribojavaju poroda ili prvog dojenja. Upravo zato i pišem ovakve postove - kako bismo mi, žene, bile suosjećajnije i tolerantnije prema djevojkama koje su u jednom danu postale žene, majke, kraljice.
Anyway, prije nego i odlučite kupiti kadice, krevetiće, kolica, sjedalice, odjeću i druge stvari, rodbina i prijatelji pohrlit će vam u susret govoreći da imaju sve potrebno, da ništa ne trebate kupovati. Stari je Shakespeare rekao da nije dobro biti dužnik, ali niti vjerovnik. Stoga, nemojte se iznenaditi ako vam nakon takvih riječi ponude komade odjeće koji su bili nošeni generacijama ili su godinama stajali u garažama i skladištima. Ne trebate biti nezahvalni, pogotovo ako nemate sredstava za novotarije, ali nemojte se ni osjećati krivima ako svoje malo djetešce zamišljate u bijeloj i mekanoj, novoj, odjeći - svaka majka želi samo najbolje za svoju bebicu. Treba se zahvaliti, objasniti da je odjeća koju su vaši muž/sestrična/kuma nosili prije tri desetljeća slatka i da cijenite trud, ali da ipak želite kupiti novo odijelce svojoj djevojčici. Ukoliko sredstava imate, ne bojte se troška, čuvat ćete odjeću za svoje drugo dijete!
Neke će vam žene reći, prve među njima su majke i svekrve, da za vrijeme trudnoće nisu pročitale niti jednu knjigu o djeci pa da su im djeca "ispala" dobra. Uvjeravat će vas da je ženama urođeno brinuti se o djetetu, a vi ćete se osjećati glumpavo jer o bebama pojma nemate. Ne znam kako vi, ali ja se nisam rodila sa znanjem o higijeni pupkovine, novim saznanjima o iznenadnoj smrti dojenčadi, pravilnim položajima za dojenje, liječenju ragada (i znanju o samom pojmu uopće) i sa svim informacijama koje su me zaintrigirale tek posljednjih mjeseci. Znam da me čitanje knjiga i foruma ne može pripremiti na sve što me čeka, ali sada imam vremena guglati - kad beba gladno zaplače neće biti vremena za proučavanje literature. Pomažu mi grupe potpore dojenju na Faceu (grupe potpore postoje gotovo u svakom gradu u Hrvatskoj -
pronađite ih) i stranice poput one
Rodine - smatram da su, nakon početnih informacija o novorođenčadi, najbitnije informacije o dojenju jer, što god vi mislile, dojenje nije jednostavno kao što se čini. Svi ovih dana propagiraju dojenje, jer ono predstavlja ogromnu korist za dijete, ali malo je onih koji će vam dati instrukcije za dojenje - kako postaviti sebe i dijete u pravilan položaj, kako se izdojiti, koliko često dojiti, kako si osloboditi mliječne kanaliće i spriječiti upalu dojke. Već u rodilištima žene su obeshrabrene, uvjerava ih se da nemaju mlijeko, a ponekad i one same, linijom manjeg otpora, posežu za električnim izdajalicama ili dohranom umjetnim mlijekom, zaboravljajući prvo pravilo dojenja - ponuda i potražnja - koliko često dojite, toliko će vam se mlijeka stvarati. Važnu ulogu u svemu imaju medicinske sestre koje ćete susresti u rodilištu, a koje su prečesto lijene, bezobrazne i ne znaju vas ohrabriti - zbog čega već u startu žene odustaju od dojenja. Upravo zato, bitno je ranije se informirati i nadati se da će vam teoretsko znanje barem malo pomoći da vaša beba dobije najbolju papicu.
Prije tjedan dana moja je prijateljica rodila - malena djevojčica iznenadila ju je tri tjedna prije termina! Neću ovdje o panici koja snađe svaku buduću majku kad čuje za rođenje nedonoščadi, nego o praktičnim pitanjima - trebam li posjetiti prijateljicu u bolnici, što joj trebam odnijeti, i kada se uopće ide u prvi kućni posjet bebi? Ne znam hoću li jednako osjećati kad se porodim, ali da me sad netko pita rekla bih da ne želim gužvu u bolničkom hodniku samo nekoliko sati nakon što sam rodila. Znam da ljudi idu u posjete s dobrim namjerama, i svi žele vidjeti tu malu bebicu, pa smetnu s uma da svaka majka želi imati trenutak mira najprije sa svojim mužem, a da za rodbinu i prijatelje ima vremena. Gotovo sve moje prijateljice koje su rodile poslale su mi poruke tipa "Idem u bolnicu, večeras stiže _____(umetni ime)", i neizmjerno sam im zahvalna na tome, ali mislim da ja neću slati takve poruke, baš zato da ljudi nemaju obvezu provesti besanu noć, zivkati mene ili budućeg tatu i s nestrpljenjem čekati dolazak moje djevojčice. Možda se predomislim pa poželim u bolnici vidjeti sva poznata lica, ali trenutno mi se i sama pomisao na moje roditelje, sestre, muževe roditelje, brata, šogoricu i nećakinju u posjetama čini too much, posebno kad pomislim da ću biti u pidžami, u bolovima, neispavana, zabrinuta zbog dojenja i na rubu suza - i da neću biti nimalo nalik na Kate Middleton.
![]()
Što se tiče praktičnih stvari, rodiljama u posjet, ako već idete, ponesite hranu koja ne zatvara, dakle nemojte nositi kolače i slatkiše, koliko godi ih ona bila željna, te običnu vodu ili jogurt. Prijateljici sam u posjet odnijela Elvita kekse, suhe smokve, Donat Mg i časopis o mamama i bebama (već sam dosadna s tim informiranjem, znam!) - ne znam je li joj išta pomoglo, ali četvrtog dana puštena je iz bolnice sa svojom puslicom. Naime, poželjno je da rodilja, dok je u bolnici, obavi veliku nuždu da bi ipak bila pod nadzorom ako dođe do novog pucanja međice koja je pukla za vrijeme poroda.
Svi će vam reći da je šest tjedana potrebano majci da se oporavi od poroda. Često se žene danas šeću s dječicom u kolicima već dva tjedna nakon poroda, ali ne treba se nikome dokazivati. Majka treba uzeti vremena za upoznavanje bebe, stvaranje rutine, i odmor, ipak je preživjela veliki napor. Zato, imajte na umu - vi niste patronažna sestra i nemojte hrliti k novopečenoj bebici drugog dana nakon što je stigla iz bolnice!
