U posljednje vrijeme napeta sam, zabrinuta i iscrpljena. Juraj mi oduzima svaki atom snage po noći, a Franka me borbama moći cijedi po danu. Ponekad zbog teškoća i svoje nestrpljivosti zaboravimo da je život takav - ponekad težak, ponekad blesav, ponekad svi imaju ruke umrljane pekmezom, a ponekad te zagrle i zaboraviš da ostatak svijeta postoji.
Istina jest - za najbolje stvari treba vremena - i na to me Uskrs uvijek podsjeti. Nakon samoće, gubitka, mraka, slabosti, muke dolazi uskrsnuće, sloboda koju nam je Isus darovao - na nama je samo da ju cijenimo i da se svakog dana svog života trudimo voljeti kao što je On nas volio.
Zato, ovakve obiteljske dane ispunjene mirom, i to ne onim tihim, nego onim razdraganim, glasnim i nježnim želim vam od srca. Sretan Uskrs!
